Požrtvovna obitelj: Kako smo brinuli o sinu koji je 31 godinu bio u komi.

Pol Cortez se sjeća te kobne noći od prije 31 godine, kao da je jučer bila. On je ušao na intenzivnu njegu, i tu pronašao sina, sedmogodišnjeg Majkija, potpuno prekrivenog zavojima, i prikačenog na aparate koji su ga održavali u životu. On je tog trenutka kleknuo, i obećao Bogu da će, ako njegov sin preživjeti, njegova obitelj uvijek biti tu za njega, bez obzira na stanje u kojem će biti.

 

Pol kaže da je to bio čudan osjećaj, jer nikada ranije nije nešto traži od Boga, iako je duboko religiozan. Međutim, ovo je bio njegov sin, i bio je spreman učiniti sve za njega. Liječnici su objasio Kortezu da njegov sin možda neće preživjeti nakon što je se pijani vozač zaletio u kola u kojima je bio Majki s prodicom.

Majki, najmlađi sin Pola i Rooney Cortez, bio je prije nesreće razdragano i veselo dijete. Na svim slikama iz tog vremena on se smije i šali. Međutim, takav život je za Majkija prekinut u ožujku 1982. godine. On je s rođacima sjeo u auto, i krenuli su se sastati s njegovim ocem. Tada je pijani vozač iz suprotne trake izgubio kontrolu nad vozilo, i direktno udario u njihov automobil. Michael je bio najgore povrijeđen i pretrpio je veliko oštećenje mozga.

On je završio u trajnom vegetativnom stanju, koje je slično komi, ali je dugotrajno. Funkcije mozga su svedene na minimum, pa iako ljudi u takvom stanju mogu djelovati svjesno (otvaraju oči, ponekad se nasmiju, zaplaču) veliki dio mozga je mrtav i šansa za oporavak je gotovo ravna nuli. Iako se Majki nikada neće probuditi iz tog dubokog sna, njegov otac je bio ustrajan u odluci da mu omogući što normalniji život.

Michael je u svojim kolicima pratio obitelj gdje god bi krenuli. Kada su njegova braća igrala utakmice, on je bio tu i podržavao ih je. Kada je obitelj išla u posjet Disneylandu, Michael je dobio poseban par Miki Maus ušiju. Kada je obitelj išla u obilazak zemlje, njihov najmlađi sin je uvijek bio s njima.

– Bio je svjestan svega što se događa oko njega, to se vidjeli po njegovim očima ili gestama koje bi ponekad pokazao. Osjećao je bol, i mogao je osjetiti kada ga netko golica, pa bi se i nasmijao ponekad – priča njegov otac.

Ipak, o tome jesu li ljudi u trajnom vegetativnom stanju zaista svjesni, ili su to sve samo automatski refleksi, vodi se velika debata među stručnjacima.

Majkija obitelj je vodila računa o njemu, i on je od malog dječaka odrastao u čovjeka od skoro 70 kilograma. Liječnici, koji su u početku imali negativne prognoze, vremenom su prestali predviđaju Majkijevu sudbinu. Nitko nije mogao pretpostaviti da će Majki doživjeti postati ujak. Međutim, kada je napunio 38 godina, njegovo zdravlje je počelo naglo da se pogoršava.

Prije osam mjeseci, doktori su saopštili obitelji da su Majkija bubrezi počeli otkazivati. Porodici je predloženo da ga smjeste u bolnicu, ali su odlučili sami nauče kako vrše dijalizu i da mu pomognu da posljednje dane svog života provede u svom domu. Na Badnje veće, obitelj se okupila oko Majkija, i uslikali su njegov posljednji obiteljski portret. Njegove oči su bile zatvorene, bio je jako blijed i bilo je jasno da mu nije dobro. Tri dana kasnije, Michael je vječno sklopio oči, a obitelj je sve vrijeme bila uz njega.

Pol priznaje da u početku nije znao kako i da li će uopće moći održati svoje obećanje Bogu. Ali, sada kada razmisli o svemu, kaže da bi ponovo učinio isto, bez razmišljanja, jer je svom sinu pružio život pun smisla.

(317)



This post has been seen 895 times.

Požrtvovna obitelj: Kako smo brinuli o sinu koji je 31 godinu bio u komi.

| Slider, Vijesti, Zanimljivosti, Život i stil |
About The Author
-