Jovana je sa 18 otišla izvaditi osobnu iskaznicu i u općini saznala strašnu istinu o majci.

Jovana je otišla prvi prvi put da izvadi ličnu kartu u MUP. vadeći potrebna dokumenta, saznala je nešto su svi u obitelji krili od nje 18 godina. Žena koju je smatrala majkom, biološki to nije bila. Djevojka je doživjela traumu.

 

 

Jovana je saznala da ima pomajku, ili popularnije rečeno maćehu!

 

Njena prava mama je umrla na porođaju, a otac se vrlo brzo oženio i sa novom ženom i malom Jovanom preselio u drugi grad. Osim najuže obitelji nitko nije znao za njihovu obiteljsku tragediju do momenta kada je Jovana vidjela svoju rodni list. Djevojka ih je osuđivala što joj ranije nisu rekli istinu, jer ta istina ništa ne bi promijenila – njena maćeha je bila divna majka u pravom smislu te riječi, ona ju je obožavala.

 

Kako li je tek bilo toj “drugoj mami”, koja je Ivanu voljela kao svoje dijete, a nije joj nikad rekla pravu istinu? Toliko toga je trebalo objasniti. Ali jednu stvar nikad nije dovedena u pitanje – njihova beskrajna međusobna ljubav, kao između prave majke i kćeri.

 

Mama se piše s velikim M, voljena je i obožavana. Ali što je s pomajka, narodski rečeno maćehama? Zašto tu ženu zovemo maćeha, koja nazivom asocira na onu zlu ženu koja je maltretirala Pepeljugu i tretirala je kao služiće?

 

Ta žena u bajci nema ime, samo se zove maćeha i predstavlja zlo. A često je tako i u stvarnom životu.

 

Dragica se udala za udovca na selu u poratnim godinama. Bilo joj je 28. Njemu 38, imao je dva sina, dječaka od sedam i pet godina. Odmah je dobila veliku obitelj. Počela je rađa svoju djecu, još četvero. Ali nikad nije pravila razliku između mališana, nikada. I dok su bili mali, dijelila je svimajednake porcije hrane, svima je šila odjeću, a šansu za školovanje su imali svi – jednaku!

 

Ta dva mala dječaka su porasla i nikda je nisu zvala majkom, već tetkom. Poštovali je jesu, ali su ispred nje znali da spomenu svoju majku koju jedan pamtio a drugi ne. Nju ništa nije sprječavalo da ih i dalje gleda kao svoju djecu i nesebično se daje. Zajedno s mužem podigli su ih na noge da postanu ljudi. Kada je ostala udovica i stara i bolesna, obilazila su je njena djeca, posinci su zvali, rijetko dolazili. Ostala je tetka, a bila je majka s velikim M!

 

Samo je jednom rekla, razumijem ja, majka se najviše na svijetu voli! Da su to bar njeni posinci čuli

Nakon teške bolesti umrla je Stoja, majka dvije male djevojčice. Podigla ih je maćeha i dugo nisu ni znale da im ona nije prava majka, negdje do njihovog puberteta. A i kako bi? Njezina majčinska briga bila je besprijekorna, njena ljubav beskrajna. I razlike nije bilo između njih i sina kojeg je dobila kasnije s njihovim ocem. Mnogi su govorili da su čak razmažene. Volele su je sestre, ne može se to reći. Ali su često govorile da su siročad bez majke. Tugovati za biosloškom majkom je u rdu, nitko to ne zamjera, ali nije to lijepo reći, “siročići pored takve majke”, pa neka je maćeha po sto puta. Ta druga majka nikad to nije prokomentirala, nikada!

 

Da li takva plemenitost ičim može mjeriti? Osim malih otrovnih strelica u kući tpre često i uvrede sredine. Svaki pokret im se gleda, svaka riječ mjeri. Kao da svaki potez i moraju duplo opravdati, kao da svaku strožu odgojnu mjeru ne smiju poduzeti. Jer će od pravičnog roditelja očas posla postati omaražene maćehe, kao ona iz Pepeljuge!

 

A one su isto naše majke, meni je ružno da kažemo i pomajke, a kamoli maćehe!

(379)

Jovana je sa 18 otišla izvaditi osobnu iskaznicu i u općini saznala strašnu istinu o majci.

| Slider, Vijesti, Život i stil |
About The Author
-